Horvát Nyelvtan : tankönyvül és magánhasználatra

Horvát Nyelvtan Józsefa Margitaija (Nagy-Kanizsa, 31906.) najizdavanija je gramatika hrvatskoga jezika s mađarskim metajezikom izvan granica Trojednice, u ugarskom dijelu Podunavlja, ne samo 19. već i 20. stoljeća. Svojim dvama izdanjima spočetka 20. stoljeća ostaje vjernom sljedbenicom zagrebačkih jezičnih obilježja. Uporaba lingvonima hrvatski već u naslovu gramatike jasno naznačuje jezik koji joj je predmetom opisa. Normativni pomaci koje Margitai unosi nakon prvoga izdanja gramatike (1895.) u svako sljedeće rubni su i ne utječu na pripadnost gramatike navedenoj filološkoj školi. Uzimajući u obzir uporabljeni lingvonim, autorovo jasno lučenje hrvatskoga jezika od njemu bliskih, predgovorno pozivanje na hrvatske gramatičke uzore te isticanje posebnosti međimurske kajkavštine, hrvatska ju je filologija ocijenila kao izniman prinos hrvatskoj jezikoslovnoj, ne samo gramatikografskoj povijesti 19. i 20. stoljeća.