Poetski obred ponovnog rađanja u Ženskom Lazaru Sylvije Plath
Hauptsächlicher Artikelinhalt
Abstract
U ovom radu nastoji se dokazati neprikosnovenost „ženske kreativnosti” u stvaralaštvu Sylvije Plath kroz simboliku smrti i ponovnog rađanja. „Ženski Lazar” odražava autoričino priznanje da borba između smrti i ponovnog rađanja mora usmjeravati svaki aspekt poetske strukture. Žena u pjesmi istodobno je i žrtva i mučitelj; ona je ženski Lazar koji pogiba od prevelike patnje koju pjesnikinja izjednačava s patnjama Židova koji su mučeni tijekom Drugog svjetskog rata. Ona je žrtva muške okrutnosti, ali je isto tako i nova žena koja se diže iz plamena. Rabeći mit o uskrsnuću feniksa kao osnovu, Sylvia Plath prikazuje ženu koja ustaje protiv svih onih muškaraca koji ju sputavaju, dok aluzije na biblijsko, povijesno, političko i osobno u ovoj pjesmi vode čitatelja u samo središte ličnosti (žene).