Uvod u pojam autoteorije u književnim praksama
Article Sidebar
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Absztrakt
Pojam autoteorija novi je pojam u književnoj teoriji koji se popularizirao u književnim i umjetničkim krugovima anglosaksonskoga govornog područja početkom dvadeset i prvog stoljeća posebice kod feminističkih autorica koje kroz književne prakse i umjetničke performanse preispituju osobna iskustva u odnosu na društvene koncepte i teorije (Lauren Fournier, Maggie Nelson, Paul B. Preciado). Autoteorijsko pisanje podrazumijeva filozofsko preispitivanje osobnih iskustava integrirajući autobiografske elemente, memoare i kritičku teoriju koje kroz tjelesno iskustvo omogućuje formiranje novih teorija i znanja. Iako je primjena pojma autoteorije u književnim praksama relativno nova, tendencije prema autoteorijskome pisanju sežu u daleku prošlost (Platonovo pisanje o Sokratu; Ispovijesti svetog Augustina). Cilj je rada uvesti do sada slabo poznat pojam iz književne znanosti u književnu teoriju sa svrhom uspostavljanja metodologije za istraživanje književnih praksi, ali i za retroaktivno analiziranje književnih djela koja se tradicionalno smatraju autobiografskim djelima.