SJENA MOJE MAME: NARATIVI O DEMENCIJI
Artikel-Sidebar
Dieses Werk steht unter der Lizenz Creative Commons Namensnennung 4.0 International.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Hauptsächlicher Artikelinhalt
Abstract
Odabir je teme ovoga rada osobne prirode. Rad sam započela pisati kao njegovateljica majke oboljele od demencije. U nastojanju da održim komunikaciju s majkom tražila sam medicinske spoznaje, ali i narative sličnih iskustava drugih koji bi mi pomogli u razumijevanju bolesti i osvijestili važnost pripovijedanja priča i oboljelih i njegovatelja. Priče njegovatelja sabrane u dvije knjige o demenciji: Alzheimer: dvanaest anegdota i Alzheimer u mom domu: obiteljske istinite priče pružile su mi model kako pripovjedač njegovatelj – umjesto oboljeloga „ranjenog pripovjedača“ (Frank) može uz pomoć vlastita koherentnoga pripovijedanja razumjeti bolest i prilagoditi se životu s demencijom te tako potvrditi moralni i intelektualni integritet oboljeloga ugroženog gubitkom komunikacijskih vještina u prijenosu vlastita iskustva. Nažalost, rad je prekinut smrću moje majke. Nastavila sam pisati dok traje proces žalovanja nastojeći sabrati u ovome radu vlastita znanja i iskustva o demenciji, predočiti načine pomoći (biblioterapijske, institucijske, narativne) u održavanju komunikacijske spone s majkom te iz analitičke vizure promotriti priče o demenciji kao „narative o iskustvu“ (Labov) oboljelih i njegovatelja. Pričama drugih, dodala sam i vlastitu priču o oboljeloj majci, koja je potvrdila da narativna rekonstrukcija može biti učinkovita metoda za prevladavanje osjećaja bespomoćnosti njegovatelja suočenih s „pričama kaosa“ (Frank) oboljelih. Priče njegovatelja o bolesti demencije pomažu u izgradnji kolektivnog glasa oboljelih te tako uklanjanju stigme koje ih prate u društvu, mogu biti od koristi i liječnicima kao „formalnim njegovateljima“ i članovima obitelji kao „neformalnim njegovateljima“ koji se trude održati komunikaciju s najmilijima, a mogu poslužiti i kao predložak za kulturnoantropološka, književnoznanstvena, folkloristička i srodna istraživanja koja se bave narativima bolesti. Pisala sam ovaj rad uz nadu da on može pomoći njegovateljima u sličnim situacijama, a sam čin pisanja bio je – nakon smrti moje majke – autoterapijska metoda suočavanja s gubitkom voljene osobe.