Dekonstrukcija semiorijentalizma i balkanizma u autobiografskoj prozi Enza Bettize i Grytzka Mascionija
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Rad analizira načine dekonstrukcije nekih dominantnih elemenata semiorijentalističkoga i balkanističkoga diskursa (kako ih definiraju Nino Raspudić i Maria Todorova) u autobiografskoj prozi Enza Bettize i Grytzka Mascionija potkraj 20. stoljeća. U kontekstu Bettizine dekonstrukcije balkanskih mitova o uzrocima i prirodi rata 1990-ih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u djelu Esilio (Progonstvo), rad se fokusira na njegovu analizu uloge negativne percepcije elemenata osmanske baštine u stvaranju ideološkoga okvira velikosrpske ideologije, kao i na različite funkcije prikaza dalmatinskoga zaleđa (Vlaja) u djelu Esilio u usporedbi s motivacijama za prikaz Morlaka u talijanskoj semiorijentalističkoj tradiciji kasnoga 20. stoljeća. U romanu Puck Grytzka Mascionija distanciranje od jadranskoga semiorijentalističkog diskursa očituje se u odbijanju da se kulturna dostignuća Dalmacije pripišu isključivo venecijanskomu i talijanskom utjecaju te u privilegiranju Dubrovnika u predstavljanju hrvatskoga i dalmatinskoga identiteta. Odmak od semiorijentalizma u Pucku popraćen je snažnim intertekstualnim dijalogom s ishodištem toga diskursa – djelom Alberta Fortisa Put po Dalmaciji.