Tekstualne aluzije u Kairskoj trilogiji Nagiba Mahfuza: stilistička perspektiva
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Pitanje intertekstualnosti obrađeno je u djelima Mihaila Bahtina, posebno u Problemima poetike Dostojevskoga i Dijaloškoj imaginaciji. Bahtin ističe da je „funkcionalan tekst hibridna cjelina, a ne jedinstvena cjelovitost; složeni amalgam različitih formula“ (Bahtin 76). Teorija intertekstualnosti dobila je različite dimenzije i šire aspekte u djelima poststrukturalističkih teoretičara poput Rolanda Barthesa i Julije Kristeve, koji su tekstove promatrali kao mreže drugih tekstova, ističući da snaga pisca leži u sposobnosti miješanja postojećih tekstova i oponašanja ranije pročitanih i napisanih gesta. Uključivanje teorija intertekstualnosti u kritička istraživanja književnih djela omogućuje dublje razumijevanje namjernih i skrivenih lanaca intertekstualnosti i aluzija unutar tekstova. Ovaj rad, kroz kritičke i analitičke okvire, pomno ispituje intertekstualne reference u Kairskoj trilogiji Nagiba Mahfuza (Palača čežnje, Palača želja i Šećerna ulica), istražujući njihovu funkciju i značenje. Rad tvrdi da autorova upotreba intertekstualnosti i aluzija iz različitih izvora unutar trilogije širi narativne horizonte i generira nova tumačenja. Nadalje, rad ističe kako autor rabi intertekstualnost kao stilistički alat, unoseći u tekstove reference na Kur’an, lokalni folklor i popularnu kulturu u estetske i tematske svrhe.
Integracija raznovrsnih intertekstualnih referenca i citata iz drugih tekstova pojačava prikaz sociokulturne dinamike koja podržava patrijarhalno egipatsko društvo, a koje trilogija kritizira.