Poetika i politika potiskivanja i „gubitka pamćenja“: (re)konstrukcija popularne kulture u postjugoslavenskom prostoru

Main Article Content

Boris Škvorc

Sažetak

U ovom članku autor se bavi diskurzivnim taktikama koje su pridonijele dekonstrukciji i rekonstruciji supkulturalnih poetika i njihova političkog okvira zadanog vladajućim hijerarhijama suvremenih hegemonijskih nomenklatura u jugoistočnoj Europi. U radu se ne raspravlja o svim aspektima i kompleksnim odnosima koji vladaju u tom interkulturalnom i povremeno multikulturalnom prostoru, već se u središtu nalaze načini suodnošenja popularne kulture i političke moći koja ju je distribuirala u medijski i novomedijski prostor. U središtu se nalazi hrvatska popularna kultura (prije svega glazbena) 1980-ih i 1990-ih te načini na koji je ona kanonizirana, rekanonizirana, odnosno brisana iz kolektivnog pamćenja i rekonstruirana (konstruirana) u novopolitičkim jezicima pojedinih postjugoslavenskih novokapitalističkih nacionalnih elita. U svojoj osnovi riječ je o analizama taktika ostvarenih u politici konstrukcije popularne kulture koja je vremenom postala oruđem politike. U ovom radu također se pronalaze i mogućnosti obrnutog gledanja na problem, pogotovo promatrano komparativno, u šire zamišljenom (zapadnoeuropskom) kontekstu. Tekst je prije svega teorijski i pokušava dati okvire za konkretna čitanja/konstrukcije suvremene povijesti i poetike popularne kulture uokvirene zadanošću političkim i medijskim hegemonijskim pritiskom. U prvom dijelu daje se pregled modaliteta narativa kojima se hegemonijskim upisivanjem u medije i nove medije provodio proces poticanja gubitka pamćenja te rekodiranja narativnih paradigmi i prihvaćenih stereotipa. Opisuju se učinci prekodiranja vrijednosnog sustava iz perspektive uspostave nove hijararhije vrijednosti u odnosu potisnutih i obnovljenih ideologema i mitologema. U tom kontekstu istražuje se kako je taj proces kodiran u lokalnim supkulturalnim praksama, a u središtu je popularna (rock) glazba i supkultura koja se uz nju oblikuje (ili: iz koje je ona oblikovana). Slijedi čitanje kulturalnih praksi kroz koje su se nacionalno i nacionalističko nametnule kao prevladavajuće paradigme upisivanja popularne kulture u prostor i virtualnu stvarnost. Izučavaju se prije svega modaliteti u kojima su se ti procesi odvi(ja)li. U zadnjem dijelu rada ispisuju se odnosi između prvotne uloge (rock) supkulture kao „otpora“ hegemoniji do njezinog smještanja u prostor zabave. Kako se isto događa i s medijskim fenomenima koji kroz žanr (ne i supkulturu) podražavaju nacionalne narative i nacionalističku mizanscenu, to otvara nekoliko pitanja a u središtu budućih istraživanja svakako se ističe ono koje problematizira odnos žanra i ishodišta, odnosno mjesta supkulturalnog izričaja kao autohtonog glasa i njegove transformacije u medijski proizvod. Odgovori koji se nameću u tom polju bit će zanimljivi i za čitanje narativnih formi u novim medijima i u tradicionalnoj književnosti. Rad je napisan na engleskom jeziku zbog boljeg korespondiranja sa sličnim istraživanjima u drugim europskim nacionalnim posttranzicijskim kulturama.

Article Details

Ključne riječi:
dekonstrukcija, pamćenje, hegemonija, podčinjeni glasovi, supkultura, popularna kultura, masovna kultura, hrvatski (i ex-jugoslavenski) novi val, srpska i slovenska popularna kultura, politika i poetika, stil u popularnoj kulturi, masovna kultura i zatiranje (kulturnog) otpora
Kako citirati
Škvorc, B. (2022). Poetika i politika potiskivanja i „gubitka pamćenja“: (re)konstrukcija popularne kulture u postjugoslavenskom prostoru. Anafora, 2(1), 79–106. Preuzeto od https://naklada.ffos.hr/casopisi/index.php/anafora/article/view/130