Jedna molitva i urota: proturječja u dramama na zrinsko-frankopansku temu
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Rad polazi od neuobičajenoga mjesta u molitveniku Katarine Frankopan Zrinski koji je, nesvojstveno molitvi, prožet osvetničkim tonom. Katarinina molitva prati se od tog sakralnog predloška i Kumičićeve literarizacije kroz kasnije dramske tekstove na zrinsko-frankopansku temu. S jedne strane, time se skreće pozornost na molitvu u literarizaciji te povijesne teme, jer je u tom okviru iznimno poticajna sastavnica, a dosadašnja ju literatura nije spominjala. S druge strane, naznačuje se da se ta molitva, već od Kumičića, ne može čitati isključivo kao vid (pre)naglašavanja pobožnosti, već da joj treba prići i s drukčijih motrišta. Rad se proširuje u tom smjeru i ističu se mjesta u literarizaciji koja se nepovjerljivo odnose prema podrazumijevanim označiteljima molitve kao što su pobožnost i davanje smisla opstojanju karaktera. Uočava se da se dramskim povratkom zrinsko-frankopanskoj temi 1915. godine ne događa samo poetički pomak već i u odnosu na molitvu. Javljaju se smjeliji autori koji jače propitkuju njezin pojam. Uočava se njezina veza s „vječnom tamom“ (Strozzi), raskrinkavanjem licemjerne molitve (Ogrizović, Šop) te s procesom desakralizacije Zrinskog i Frankopana (Raos, Gavran). Niz predložaka u kojima se molitva decentrira s općeg značenjskog kalupa na slobodni aspekt seže do Gavranovih Urotnika (1984).