Priče s istoka za čitatelje sa zapada: Spoj tradicija u Legendama D. Mamin-Sibiryaka
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
U radu se analizira Mamin-Sibiryakov ciklus Legende (1898), koji se pojavio u vrijeme kada su legende u Rusiji bile na vrhuncu popularnosti. Ciklus je majstorska stilizacija azijskih narodnih priča koje pripadaju nekim od manjina u Ruskom Carstvu, a spaja orijentalne i zapadne književne i geopoetske tradicije. Pozadina stvaranja ciklusa i analiza azijskih i europskih korijena legendi otkrivaju načine na koje autor spaja te dvije kulture. Mamin-Sibiryak koristi se orijentalnom stilizacijom, tipičnom za usmenu predaju manjih prekouralskih etničkih skupina na razini jezika i slika. Njegova vješta uporaba jezičnih i poetskih sredstava kao što su strane riječi, strana imena i realije, zoomorfne metafore i poredbe, kao i pojmovi i skupovi vrijednosti koji nisu tipični za europski mentalitet, pogrešno su naveli njegove suvremenike na pomisao da je objavio prikupljenu narodnu građu. Međutim, autor je stvorio svoje zaplete, slijedeći obrasce i motive uglavnom karakteristične i za zapadnu i za istočnu kulturu. Postoje sličnosti između zapleta i motiva u njegovu ciklusu i onih iz europskog romantizma, budizma, indijskih epova i biblijskih scena. Prema tome, izbor zapleta Mamin-Sibiryaka možda je usmjeren na identificiranje neke osnovne sličnosti među tim tradicijama. Studija ciklusa pokazuje da Schopenhauerova filozofija, koja se koristi idejama zajedničkim istočnoj i zapadnoj kulturi, utječe na legende te pridonosi interakciji zapadnih i orijentalnih kultura unutar ciklusa na temeljnim razinama, iako je značenje nekih istočnih motiva suprotno zapadnoj tradiciji. Dok je stvarao legende, autor nije imao za cilj samo upoznavanje ruskog čitatelja s folklorom manjinskih skupina. Naprotiv, izabrani „strani“ oblik bio je namijenjen kao pomoć čitatelju da zaboravi na svakodnevnicu i shvati neke vječne istine o moralu, povijesti, ljudskoj sudbini i ljubavi. Mi tvrdimo da je pisac namjerno povezao istočne i zapadne kulturne i književne tradicije kako bi postigao veći utjecaj na svoje čitatelje.