Cyber-d subjekti: DeLillov Cosmópolis i Shteyngartova Super tužna istinita ljubavna priča
Main Article Content
Sažetak
U posljednje vrijeme sve je prisutnija zabrinutost pisaca i drugih koji se bave književnošću zbog činjenice da je roman umjetnost koja umire i da je navika čitanja u opadanju među širim stanovništvom. Jedan od ključnih razloga koji se navodi je pojava cyber prostora, koji nudi brojne mogućnosti za slobodno vrijeme natječući se s čitanjem za pozornost širokog sloja stanovništva. Osim toga, često se raspravlja o tome kako je cyber prostor utjecao na promjenu psihe ljudi preopterećujući ih informacijama i pružajući im neometan pristup različitim načinima zabave, što je uzrokovalo da ljudi gube sposobnost da na duže vrijeme zadrže pozornost na nekom određenom zadatku. To također, navodno, uzrokuje da se ljudi sve više i više oslanjaju na strojeve da izvrše njihove svakodnevne zadatke i misle umjesto njih. Takvi su problemi istaknuti u romanu Dona DeLilla Cosmopolis (2003) te romanu Garyja Shteyngarta Super tužna istinita ljubavna priča (2010), koja su oba smještena u distopijskim društvima gdje ljudi rabe svoje uređaje kao štake koje im omogućuju kretanje svijetom. Te tjeskobe, prema tvrdnjama iznesenima u radu, uzrokovane su promjenama u književnim poljima, koje su nastale povećanim mogućnostima stvaranja, diseminacije i čitanja tekstova u doba interneta. Te bojazni, dakle, bit će uokvirene i „raspakirane“ kako bi se razumjela i istaknula njihova ideološka podloga.