Ideografi Julie Taymor u adaptacijama Shakespeareovih djela Tit Andronik i Oluja
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Cilj je ovoga rada prikazati jedinstven vizualni stil u živopisnim adaptacijama Shakespeareovih djela Oluja i Tit Andronik redateljice Julie Taymor, usredotočujući se na dominantne vizualne elemente, tzv. ideografe ili ideograme. Ideografi se obično definiraju kao simboli koji predstavljaju određenu ideju ili stvar, prije nego riječ. U radu će se pokazati da su ideografi prisutni u njezinim filmovima Titus (1999) i Oluja (2010) te da Taymor, zahvaljujući velikom kazališnom znanju, dodaje nove slojeve značenja snimljenim sekvencama. Shakespeareove drame, protkane ratom, osvetom, borbama i magijom, izmiču običnosti i zahtijevaju uporabu kontrastnih boja i kostima iz proteklih razdoblja, čime Taymor prikazuje Shakespeareov svijet kroz vlastitu prizmu. Posebnost adaptacija nije samo netipična uporaba poznatih povijesnih elemenata u dizajnu izgleda filma, već i uporaba nelingvističkih elemenata kojima izražava divljenje, ali i kritiku dostupnu u izvornom tekstu. U radu se ističe i interkulturalna priroda Taymorinih adaptacija, s obzirom na to da – unatoč svome američkom podrijetlu – redateljica često pribjegava uporabi istočnjačkih kazališnih elemenata i europske baštine kojima se koristi da bi naglasila složenost i ekstravagantnu prirodu događaja prikazanih u tim dramama.