„Do ovog trenutka nisam se uopće poznavala“: Adaptacije romana Ponos i predrasude
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Adaptiranje nekog djela uvijek podrazumijeva donošenje teških odluka: scenarist i redatelj imaju vlastitu predodžbu onoga što ta adaptacija treba biti, kao što i svaki čitatelj ima vlastitu predodžbu o likovima i zapletu, a te se predodžbe vrlo rijetko podudaraju. Ovaj rad inspiriran je aktualnom debatom koju obožavatelji Jane Austen vode na internetskim forumima, a cilj joj je utvrditi koja je adaptacija najvjernija predlošku – Austeninu romanu Ponos i predrasude (1813.). Debata je iznjedrila dva kandidata, a to su BBC-jeva miniserija iz 1995., u kojoj glume Jennifer Ehle i Colin Firth, te film Joea Wrighta iz 2005. u kojemu protagoniste tumače Keira Knightley i Matthew Macfadyen. U radu će se utvrditi ključni momenti romana kako bi se pokazalo da su obje adaptacije vjerni prikaz izvornog teksta. Nadalje, rad će se osvrnuti na prednosti i nedostatke miniserije i filma kao žanra da bi se mogli detaljno analizirati prednosti i nedostaci samih adaptacijā. Rad upućuje na to da Wrightov film posve uspješno prenosi duh Austenina romana zahvaljujući vještoj uporabi perspektive i simbolizma i to u dvostruko kraćem vremenu negoli miniserija.