Od svjedočanstava do prepričavanja i književnih adaptacija: Rusko „doba velike smutnje” u ranonovovjekovnoj Europi
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Članak se bavi strategijama adaptacije kojima se koristio Lope de Vega u svojoj drami El Gran Duque de Moscovia y emperador perseguido (Veliki ruski knez, 1617.). Ova tragedija, proizašla iz putopisne građe, predstavlja prvi književni prikaz ruskog „doba velike smutnje“. U njoj se Lope de Vega odmiče od činjenica prikupljenih iz različitih putopisnih izvora i stvara vlastitu baroknu priču smještenu u čisto katoličko okruženje. Tim postupkom de Vega stvara izmišljeni prostor ispunjen misterijima i čudima u kojemu je krivac kažnjen zahvaljujući Nebeskoj intervenciji, čime se obnavlja ravnoteža i postiže izvorni status quo. U ključnim situacijama, opisi stranog svijeta Rusije apstrahiraju se u uopćene prikaze sukoba između tiranina i zakonitog monarha, te između samovolje vladara i zakona. Narativni pomak prema despotizmu stavlja sasvim nova pitanja u središte teksta pa se tako de Vegina „moskovska priča“ adaptira u novu, univerzalnu priču.