Tubitak i „potencijal za bitak“ u pustoj zemlji: Austerova Zemlja posljednjih stvari
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Rad predlaže čitanje romana Paula Austera U zemlji posljednjih stvari (1987) kroz konceptualnu perspektivu Heideggerove teorije tubitka. Naglasak se stavlja na Heideggerovu definiciju ljudske prirode kao tubitka i pritom se raspravlja o rasponu egzistencijalnih mogućnosti na koje njemački filozof upućuje ljudska bića kako bi prije smrti postigla autentičan osjećaj vlastitoga bića i života. Kretanje od rođenja prema smrti predstavlja tubitkovo stanje bitka, odnosno egzistenciju. Međutim, rijetki su svjesni toga procesa te su izgubljeni u ograničavajućoj situaciji svakodnevnog života. U skladu s time, neautentični su životi nesvjesni vlastitih mogućnosti. Fikcionalna vizualizacija tubitkovih pokušaja autentičnoga postojanja unutar svoje ograničavajuće situacije ili, mogli bismo reći, unutar svog uobičajenoga društva, može na bolji način konkretizirati Heideggerove tvrdnje. Kada je u pitanju Austerov egzistencijalni pogled na život, U zemlji posljednjih stvari prikaz je jedne takve borbe za autentično postojanje u distopijskom svijetu u kojem je čovječanstvo svedeno na najnižu životnu situaciju. U alegorijskom smislu, roman predstavlja laboratorij za eksperimentiranje s ljudskim potencijalom bitka suočenog s izuzetno nepovoljnim uvjetima za ispunjenje bioloških potreba neprestano praćenima smrću koja vreba iz prikrajka. U takvom teškom životnom okruženju protagonistica Anna Blume osjeća poriv prema autentičnosti usprkos neautentičnosti drugih ljudi i sveprisutnoj smrtnoj opasnosti, pritom naglašavajući mogućnost života usred distopije na temelju autentične svijesti o sebi. U radu se stoga tvrdi da je egzistencijalizam u Austerovu romanu blizak Heideggerovu svjetonazoru o ljudskom postojanju.