Višestruka lica prirode: ekokritičko čitanje koncepata divljine i uzvišenosti u odabranim pjesmama Johna Keatsa
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Rad propituje koncepte divljine i uzvišenoga te razmatra različite poglede na prirodu u poeziji Johna Keatsa kroz ekokritičku teorijsku perspektivu. Analiza pjesama „O solitude!“ (1816), „On the Sea“ (1817), „Written Upon the Top of Ben Nevis“ (1838) i „La Belle Dame Sans Merci“ (1819) služi se dvama ekokritičkim pristupima – „duboka ekologija“ i projekt „Dark Mountain“ – kako bi ukazala na to da je Keatsova koncepcija prirode istodobno ekocentrična i iznimno skeptična jer ukazuje na ljudsku krhkost i ranjivost. U radu se tvrdi da takav oksimoronski, premda izuzetno snažan i relevantan pristup dihotomiji između čovjeka i prirode odgovara Keatsovoj definiciji sebe kao „pjesnika kameleona“ kojega karakteriziraju različiti oblici i sposobnost promatranja stvari iz različitih perspektiva.