Simbolički poredak u pjesmama „Tatice“ i „Ženski Lazar“ Sylvije Plath: lakanovsko čitanje
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Djela Sylvije Plath uglavnom se smatraju samorefleksivnim zrcalima koja odražavaju njezine teškoće, posebice problematičan odnos s ocem i suprugom. Njezine reakcije na rodnu pristranost jezika, glavnog medija diskursa kojima dominiraju muškarci, pune su proturječnih pobuda. U jednu ruku, kao jedna od subjekata jezika, Plath želi sačuvati svoj podređen položaj; u drugu ruku, kao pjesnikinja želi stvoriti vlastiti poredak oslobođen ograničujuće i opterećujuće prisutnosti androcentričnog jezika. Rad istražuje ulogu Oca u dvama značajnim djelima Sylvije Plath – pjesmama „Tatice“ (1965.) i „Ženski Lazar“ (1965.) – i to primjenom postavki Jacquesa Lacana o poretku oblikovanja identiteta i stvaranja subjekta, osobito Lacanova simboličkog poretka. Rad nastoji utvrditi kako prisutnost i odsutnost očinske figure utječu na Plath i kako ona oblikuje nov simbolički poredak sa slobodnom igrom značenja te bez dominantnog Očeva glasa.