„Materijal koji je sugerirao realni život": Ostavština Miklósa Mészölya u Književnom muzeju Petőf
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
U ovom se ogledu razmatra ostavština rukopisa uglednog mađarskog pisca Miklósa Meszölyja u književnom i političkom kontekstu 1950-ih i 1960-ih godina prošloga stoljeća. Istraživanje ostavštine temelji se na genetičkoj kritici – na istraživanju autografskih i dnevničkih bilješki, pisanih koncepata, raznih originalnih rukopisa – te fokusira na prethodne inačice konačnoga Meszölyjevih tekstova. Te inačice upoznaju čitatelja s detaljima nastanka i povijesti objavljivanja autorovih djela. Rad se koncentrira na ranije proze autora Az atléta halála (Smrt atletičara, 1966), Pontos történetek, útközben (Točne priče, usput, 1970), Saulus (1968) u okviru ostavštine koja se čuva u Književnom Muzeju „Petőfi” (Petőfi Irodalmi Múzeum). Važni i do sada nepoznati tekstovi iz raznih razdoblja Meszölyjeve radionice otkrivaju manje poznate događaje autorova života, pozadinske veze njegova stvaralaštva i otvaraju nove puteve u interpretaciji navedenih djela.