Popularna povijest u učionici: konstruiranje narativa o nacionalnim identitetima u Britaniji

Sažetak

U ovom se radu razmatra povijesni dokumentarac kao specifičan oblik prikazivanja povijesti čija popularnost sve više raste, premda još ne postoji dovoljno razvijena teorijska svijest o tom obliku neakademske povijesti. Pozicioniran između akademskog proučavanja prošlosti i popularnih medija poput televizije i filma, autorski povijesni dokumentarac, iza kojeg stoji poznati povjesničar, nadilazi različite kulturne dihotomije i zahtijeva da mu pristupimo kao zasebnom obliku povijesti. Imajući na umu subverzivni potencijal te popularnost te forme, u ovome se radu posebna pozornost posvećuje konstruiranju nacionalnih identiteta u dokumentarcima Simona Schame (A History of Britain) i Michaela Wooda (The Great British Story) kako bi se istakle prednosti njihove uporabe u podučavanju povijesti. Budući da svaka učionica egzistira unutar specifičnog društveno-povijesnog konteksta, ovo razmatranje britanskih identiteta pozicionirano je unutar kolegija o britanskoj povijesti na Odsjeku za anglistiku u Sarajevu, u širem kontekstu poslijeratne Bosne i Hercegovine, što ujedno predstavlja i podsjetnik da nikad ne poučavamo u povijesnom vakuumu. Pri poredbi Shamina i Woodova pristupa povijesti nameće se niz pitanja u vezi s ulogom povjesničara u konstruiranju specifičnih značenja prošlosti, uporabe pripovijesti za predočavanje znanja o prošlosti i značaja vizualnog jezika dokumentaraca kod uobličavanja interpretacija povijesti. Ovaj rad nastoji odgovoriti na ta pitanja i objasniti kako se studenti, kroz kritičko promišljanje povijesnog dokumentarca, mogu upoznati ne samo sa sadržajem povijesti već i s procesima u pozadini značenja koja konzumiramo, čime se, u konačnici, otkriva mnogo toga i o nama kao konzumentima.