Nepovratno uništena muškost: starenje, patologija i muško tijelo u Korekcijama Jonathana Franzena
Main Article Content
Sažetak
Rad istražuje prikaze muškog starenja u Korekcijama (2001) Jonathana Franzena s obzirom na teorije starenja, patologije i hegemonijske muškosti. I dok su, općenito gledano, akademski diskursi o starenju uglavnom skloni povezivanju starosti s patologijom, usredotočenost na rodne stereotipe otkriva slojevitost viđenja starenja u Franzenovu romanu. U središtu Korekcija nalazi se ostarjeli patrijarh kojega ne pogađa samo staračka bolest, već se on – što je još važnije – i dalje grčevito drži idealizirana muškog identiteta koji, kao starac, više nije u stanju utjelovljivati. Temeljeći se na poteškoćama oblikovanja identiteta u sklopu studija starenja te na nedostatku onoga što Gabriela Spector-Mersel definira „skriptama muškosti“, rad pokazuje kako književni prikazi mogu konstruirati muške gubitke kao simptome tihoga virusa koji se naoko javlja u ostarjelom tijelu. Rad pokazuje da ti (proživljeni) hegemonijski pojmovi muškosti uspostavljaju muškarce kao dominantan kolektiv, ali istodobno uvjetuju neizbježan neuspjeh pojedinca. Hegemonijske muškosti u tom smislu slabe starca, što se očituje u Franzenovu nesretnom glavnom liku koji postaje žrtvom vlastitih koncepata muškosti.