Književne anamneze. Bolesti i njihovi tekstualni počeci
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Književni tekstovi prikazuju bolesti kao dijelove komunikacijske strukture koja tvori samu bolest, pri čemu je glavno pitanje sudjeluje li književnost u procesu koji je moguće opisati kao otklanjanje tabua povezanih s bolešću ili određena tvorba književnih tekstova djelomično sudjeluje u procesu tabuiziranja. Rad analizira književne tekstove Georga Büchnera, Thomasa Manna, Gottfrieda Benna, Franza Kafke, Georga Heyma, Alfreda Döblina i Davida Wagnera u kontekstu njihovih početaka kao uvod u temu bolesti. Posebna pozornost usmjerava se na ono što je izrečeno, kao i ono što nije, što ukazuje na pitanja poznatog i nepoznatog o bolesti. Rad se usredotočuje na središnje kategorije povezane s tvorbom bolesti i njihovim tekstualnim počecima: simboličkim prostorima, uzročnost i sudbinu, djelovanje kao bolest, bolest kao otvorena rana, granice tijela i epistemsko zatvaranje, mjesto i suspenzija bolesti kao dio tumačenja. U konačnici, rad ističe da se bolest ne odvaja od tabua u potpunosti, nego da se koleba između tabuiziranja i otklanjanja tabua. Na taj način književnost pokušava prikazati bolest u cjelini i izbjegava pretjeranu racionalnu perspektivu bolesti koja potiskuje važne aspekte ljudskih subjekata, što se uvelike odražava na povezane teme književnosti, znanja i bolesti.