Bolest viteza / vitez kao bolest – Funkcija sifilisa u djelu Coniugum impar (1529) Erazma Roterdamskog
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Sifilis je tema brojnih dijaloga u Erazmovim Razgovorima. Percipiran kao bolest koja se prvi put javila potkraj 15. stoljeća, sifilis suvremenim čitateljima zadaje izazov pri smještanju u okvire ustaljenih, teološki utemeljenih obrazaca mišljenja i znanja, kao i povezane interpretativne okvire. Poteškoća se očituje u mnoštvu oznaka koje se toj novoj bolesti pripisuju, a koje odražavaju različite interpretativne pristupe – na takvo stanje stvari aludira Erazmov dijalog Ἄγαμος γάμος sive Coniugum impar (1529.). U radu se pokazuje kako se niz značenja prethodno pripisivanih gubi djelomično prenosi na novu bolest kroz neprestanu usporedbu, razlikovanje i isticanje. Uporabom gube kao tumača za sifilis, bolesno tijelo prikazuje se kao grešno i moralno iskvareno i na taj način sifilis funkcionira kao očigledan vanjski znak unutarnje moralne kvarnosti oboljeloga ženika, o čijem braku govori Coniugum impar. Povijesno i polemički gledano, dijalog predstavlja doprinos književnoj kontroverzi između Erazma i Heinricha Eppendorfa, a koja se povezuje s prijeporom između Erasmusa i Ulricha von Huttena 1522./23. Rad razotkriva načine na koje sifilisom zaraženi ženik u dijalogu podsjeća na Huttena, njegov spisateljski rad i samostilizaciju te time diskreditira navodnoga Eppendorfovog uzora. Alegorijski gledano, sifilisom zarađeni ženik isto tako služi pri označavanju slobodnih carskih vitezova Svetoga Rimskog Carstva kao posebne klase moralno iskvarenih.