„Meine Trauer war (k-)eine Krankheit“? Akronološko pripovijedanje produženog poremećaja tugovanja u djelu Der Russe ist einer, der Birken liebt Olge Grjasnowe

Sažetak

Roman prvijenac Olge Grjasnowe Der Russe ist einer, der Birken liebt, objavljen 2012. godine, i dalje je vrlo zastupljena tema u znanstvenom diskursu o njemačkoj književnosti, i to često s obzirom na „posttraumatski stresni poremećaj“ njegove protagonistice Masche. Ovaj rad pristupa Maschinim fiziološkim i psihološkim simptomima na drukčiji način te ih tumači u sklopu „poremećaja dugotrajne tuge“, koji je odnedavno službeno uvršten u jedanaestu dopunu Međunarodne klasifikacije bolesti. Maschinu potresenost zbog iznenadne smrti partnera prati razilaženje vremenskog tijeka priče i diskursa, do te mjere da se vremenski odnosi u romanu mogu opisati kao sasvim akronološki: poremećaj tuge manifestira se poremećajem same pripovjedne strukture. Tijekom putovanja u Izrael, na koje odlazi radi suočavanja s tugom i prihvaćanja, Mascha posumnja kako Izrael možda i nije očekivano „lječilište“ te da tuga možda uopće nije (izlječiva) bolest. S obzirom na takvo viđenje samog sebe, rad teži objasniti opseg u kojem sâm roman svojom dugotrajnošću preuzima ulogu „lječilišta“, postajući tako (potencijalno beskrajan) književni prostor i vrijeme za Maschinu patološku tugu. Roman ima nedorečen kraj u kojem čak i pitanje Maschina preživljavanja ostaje otvoreno. Samo tugovanje jest i ostaje prisutno, odnosno dugotrajno, i ne pokazuje se kao svladano, iscijeljeno, pa čak ni uopće izlječivo.