The Death of Oneself and the Meaning of Life in “Nero” by Miguel Torga
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Rad ima za cilj analizirati priču „Nero” iz djela Bichos Miguela Torge. Naglasak je stavljen na odnose implikacije između čovjeka, okoliša i djela pjesnika koji potječe iz Trás-os-Montesa, koji daje glas Tellus Mater, odnosno „Majci Zemlji“ (Feijó 167–84; Soares 293–303). Rad je također fokusiran na pitanja konačnosti i smisla života. U obliku analepse, autodijegetički pogled drentskog ptičara Nerona okreće se prema prošlosti i u trenutku smrti prisjeća se glavnih događaja svog postojanja, prepoznavajući da su bili vrijedni življenja. Napisana 1940. godine – točnije, u kontekstu portugalske diktature Nove države – priča „Nero” upozorava čitatelja na vrijednost života, ali i na njegovu konačnost i na važnost izgradnje smislene egzistencije, koja se prenosi kroz odgovornost, slobodu, definiranje ciljeva i osobne izbore.