Uvod u alegoriju: aliud verbis, aliud sensu
Main Article Content
Sažetak
Nejasan i disperzivan sadržaj alegorije kao figure koja jedno kaže, a drugo znači s izvorištem u etimologiji riječi i retoričkim definicijama (aliud verbis, aliud sensu), njezina protejska narav s mogućnošću preuzimanja različitih oblika na retoričko-stilskome, hermeneutičkome i književno-žanrovskome polju te obilna zastupljenost u estetski obilježenim književnim tekstovima, posebice u kanonskim tekstovima, ali i u filozofskim i didaktičkim spjevovima i traktatima, pa sve do trivijalnih i referencijalnih žanrova, izmiče pokušajima disciplinarnoga istraživanja alegorije u okviru samo jednoga znanstvenoga polja. U povijest alegorije upisane su različite humanističke znanstvene paradigme s promjenjivim naglascima, koji se u heurističke svrhe mogu raščlaniti na nekoliko žarišta: retoričko-stilska faktura alegorije, receptivni proces čitanja/tumačenja alegorije, alegorija kao književna vrsta. Slijedom naznačenih žarišta, uz pretraživanje teorijsko-povijesnoga nasljeđa, ovom se studijom propituje tropološki, hermeneutički i književnoteorijski sadržaj alegorije i time uvodno otvara znatno šire istraživačko polje.