Slagalice sudbina i konstrukti slobodnoga vremena – novohistoričko čitanje pisanih svjedočanstava zarobljenika u Drugome svjetskom ratu

Sažetak

U radu se poredbenom epistolografskom analizom i greenblattovskim novohistoričkim čitanjem autentičnih tekstova britanskih, hrvatskih, novozelandskih, njemačkih, srpskih i talijanskih zatočenika u američkim, njemačkim i talijanskim logorima tijekom Drugoga svjetskog rata te dekodiranjem usporednoga povijesnog konteksta kulturološki rekonstruiraju pojedinačne zarobljeničke sudbine i njihovo slobodno vrijeme, koje dokazuje neugaslost vjere u slobodu i neklonulost duha, jer su u logorima organizirane društvene igre, koncerti, (cenzurirano) logoraško izdavaštvo, predstave i športska natjecanja, a dapače i poučavanja ili drvodjeljske i poljodjeljske aktivnosti. Budući da se, u širem sklopu slobodnovremenskoga prostora, logoraška korespondencija može znanstveno proučavati i kao važan literarni medij koji ima i izraženu kulturnopovijesnu i edukativnu ulogu, spomenutom metodologijom navlastito se opisuju, razumijevaju i tumače doslovna značenja i simbolički podtekstovi prijepisa osam autentičnih, dosada javno nedostupnih, pisama i dopisnica ratnih zarobljenika u jednome američkom, dvama njemačkim i jednome talijanskom logoru, čime se ističu opće vrjednote koje su zatočenici promicali, iako rad potanko ne opisuje specifične uvjete u pojedinome logoru. Individualni opisi logoraške svakodnevice, odnosno zabrinutost za obitelj i žudnja za domom u tekstovima spomenutih analiziranih pisama i dopisnica mogu stoga, kao dokumenti vremena, poslužiti i kao kredibilni podatci i obrazovna građa.