Kršćanske teme i motivi muslimanskih pjesnika hrvatske književnosti od moderne do naših dana
Article Sidebar
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Absztrakt
Promatramo li razvoj hrvatske književnosti s religijsko-konfesionalnoga motrišta, tada u njoj prepoznajemo tri kršćanska intencijsko-tendencijska sklopa: katolički, supstancijalan i nosiv, te protestantski i pravoslavni. Osim njih, važan sklop čini muslimanska odnosno islamska književnost. Polazište ovoga rada jest utvrditi doticaj između islamske i kršćanske duhovnosti na primjerima poezije muslimanskih pjesnika hrvatske književnosti. Tema je, nakon utvrđivanja njezine znanstvene relevantnosti i metodološko-hermeneutičkog pristupa istraživanju, obrađena prije svega uvidom u autorske pjesničke zbirke i relevantnu periodiku. Istraživanjem je obuhvaćeno sedamnaest pjesnika, a svi su, uz jednu iznimku, pokojni književnici. Kao sekundarna literatura konzultirana su i citirana isključivo djela pisaca islamskog kulturnog kruga. Tijekom istraživanja primjerima su utvrđene posebnosti tematsko-motivske uporabe kršćanskih imena i pojmova u poeziji svakoga od njih te neke zajedničke osobine, prije svega upućenost muslimanskih pjesnika u kršćansku vjeru (nazivlje, pojmovlje, nauk, tradiciju i dr.) te kontekst uporabe, bilo da je islamski svjetonazor očitovan odnosno primjetan ili nije. Zaključno, utvrđeno je da muslimanski pjesnici hrvatske književnosti za kršćanskim temama i motivima posežu kao za pristupačnim i poznatim sadržajima. Pritom zadržavaju religijsko-kulturne sadržaje islamskoga duhovnog kruga, što katkada rezultira prožimanjem islamsko-ga i kršćanskoga sadržaja. Ovaj rad nastojao je ispuniti svrhu svojevrsnoga uvoda u tematiku, koja, naravno, zahtijeva daljnja istraživanja.