Uloga metafore u Isusovoj polemici s farizejima (Mk 2,18–20)
Article Sidebar
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Absztrakt
Biblija je temelj kulture i književnosti. Iako se čini pomalo zanemarenom u sadašnjosti ipak nije prestala žariti i odsijevati nadahnutom riječju te nije prestala biti uzorom književnih pravaca. Evanđelje je samo po sebi književna vrsta, a njegov autor rabi stilske figure kao što je na primjer metafora. Uloga evanđelista kao autora također je važna. Pomoću povijesno-kritičke metode otkriva se u odlomku Mk 2,18−20 izuzetnost metafore zaručnik, zaručnica i svadba (odnosno svatovi). Tri metafore stvaraju logičnu cjelinu. Pomoću te stilske figure čitatelj može prihvatiti Isusovu pouku u kojoj skriva svoj identitet. Polemika je samo izraz ili pak razlog za korištenje metafore koja je tipičnim izrazom židovskog poučavanja. Korištena metafora također postaje „mostom“ koji spaja prošlost sa sadašnjošću i time nadopunjava ograničenost povijesno-kritičke metode. Isus nije samo izrekao istraživane retke u doslovnom smislu. U njima se skriva i duhovni smisao koji upućuje na Kristovo spasenjsko poslanje.