S onu stranu okrutnosti. Opasni prijatelj zastrašujuće psihoanalize
Article Sidebar
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Absztrakt
U ovom radu predlažemo izvjesno ‘čitanje izbliza’ izlaganja koje je Jacques Derrida imao na međunarodnom skupu psihoanalitičara, koji je pod naslovom Les États généraux de Psychanalyse održan u srpnju 2000. godine. Slaveći stogodišnjicu objave Freudova Tumačenja snova, ovaj reprezentativni skup upriličen je pod okriljem ‘političke metafore’ sugerirane njegovim povijesno bremenitim naslovom i datumima održavanja. U Derridainu obraćanju metafora revolucije bila je mnogo više nego tek blještavi amblem skupa koji izražava volju organizatora da se naglasi revolucionarni karakter Freudova ‘izuma’ ili da se pobudi entuzijazam sudionika za rješavanje aktualne krize njihove profesije po uzoru na Opće staleže iz 1789. godine. Tek je u svome kasnom radu, a posebice u ovom uvodnom predavanju posvećenom ljudskoj okrutnosti i njezinim novijim povijesnim preobrazbama, Derrida počeo istraživati dekonstruktivne političke potencijale psihoanalize. Njegova hipoteza o nadmoći psihoanalize nad svim drugim diskursima u bavljenju ovim nadasve političkim pitanjem pretpostavlja da postoji, iako još ne sasvim priznata ili čak izložena velikim otporima, politika inherentna Freudovoj teoriji. Naznačena u njegovim kasnim spisima, Freudova ‘progresivna politika’, već angažirana u podrivanju principa državnog suvereniteta, budući da se pokazala sposobnom da ukaže na strategiju prolaska ‘s onu stranu nagona smrti’, poziva na stvaranje nove revolucionarne psihoanalize s onu stranu svih principa. U ovom će radu posebno biti važno iznijeti na vidjelo da Derridaino politički usmjereno čitanje Freudove ostavštine bitno ovisi o njegovoj posebnoj i jedinstvenoj poziciji „prijatelja psihoanalize“.