Tkači citata. Intermedijalnost u kratkoj priči osamdesetih i devedesetih u Hrvatskoj
Artikel-Sidebar
Dieses Werk steht unter der Lizenz Creative Commons Namensnennung 4.0 International.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Hauptsächlicher Artikelinhalt
Abstract
Pored urbanosti, drugo zajedničko obilježje u kojem se može uočiti kontinuitet u kratkoj priči osamdesetih i devedesetih u Hrvatskoj jest intermedijalnost. Obično se ta dva obilježja isprepleću, a itermedijalni postupci često čine urbani podtekst. Novinska, filmska, televizijska, hiper-, i cybertekstualna adaptacija potvrđuje tezu o apsolutnom pluralizmu i o nedovršenosti konvencija proznoga teksta te o nedostatku konačnog, završnog oblika teksta. Citatnost, a naročito upotreba intermedijalnih citata možda je najkarakterističnija, a i najvidljivija značajka hrvatske kratke priče osamdesetih i devedesetih. Ta značajka još više dobiva na težini ako se uzme u obzir da se u mađarskoj kratkoj priči naglasak tradicionalno stavlja na intertekstualnost. Revolucionarne promjene u Gutenbergovoj galaksiji odnose se na redefiniranje uloge teksta, čitatelja i autora. Pojavom računalne tehnologije i interneta otvorile su se beskrajne mogućnosti u teoriji i u realiziranju razvoja/evolucije kratke priče.