Tkači citata. Intermedijalnost u kratkoj priči osamdesetih i devedesetih u Hrvatskoj

Main Article Content

Adam Walko

Sažetak

Pored urbanosti, drugo zajedničko obilježje u kojem se može uočiti kontinuitet u kratkoj priči osamdesetih i devedesetih u Hrvatskoj jest intermedijalnost. Obično se ta dva obilježja isprepleću, a itermedijalni postupci često čine urbani podtekst. Novinska, filmska, televizijska, hiper-, i cybertekstualna adaptacija potvrđuje tezu o apsolutnom pluralizmu i o nedovršenosti konvencija proznoga teksta te o nedostatku konačnog, završnog oblika teksta. Citatnost, a naročito upotreba intermedijalnih citata možda je najkarakterističnija, a i najvidljivija značajka hrvatske kratke priče osamdesetih i devedesetih. Ta značajka još više dobiva na težini ako se uzme u obzir da se u mađarskoj kratkoj priči naglasak tradicionalno stavlja na intertekstualnost. Revolucionarne promjene u Gutenbergovoj galaksiji odnose se na redefiniranje uloge teksta, čitatelja i autora. Pojavom računalne tehnologije i interneta otvorile su se beskrajne mogućnosti u teoriji i u realiziranju razvoja/evolucije kratke priče.

Article Details

Ključne riječi:
hrvatska kratka priča, intermedijalnost, citatnost, hipertekst
Kako citirati
Walko, A. (2022). Tkači citata. Intermedijalnost u kratkoj priči osamdesetih i devedesetih u Hrvatskoj. Anafora, 2(1), 27–40. Preuzeto od https://naklada.ffos.hr/casopisi/index.php/anafora/article/view/126