Drakula u zrcalu: Upisivanje ideologije u gotički roman

Abstract

Bram Stokerov gotički roman Drakula politički je tekst koji ima za cilj interpretirati i komentirati društvenu i političku zbilju viktorijanske Engleske, a to čini kroz estetiku prekoračenja (transgression) prisutnu na svim razinama teksta: i na razini forme i strukture i na razini sadržaja, te autoreferencijalnim pristupom kontekstu u kojemu je nastao. Nadnaravni događaji i likovi iz zapleta romana ukazuju na opasnost od moralnih posrnuća koja mogu nastati zahvaljujući kontaktima između kultura omogućenim kolonijalnim širenjem Ujedinjenog Kraljevstva. Lik Drakule, koji u većem dijelu romana postoji samo kao dio podteksta, kao opasnost koju ne vidimo, ali ju osjećamo i prema njoj određujemo vlastito ponašanje, simbol je straha od potencijalne obrnute kolonizacije, ali i od emancipacije žena, od kojih oboje predstavlja ugrozu anglocentrične hijerarhije utemeljene na patrijarhalnom društvenom sustavu. Kao takav, Drakula (i kontakt s Istokom koji on predstavlja) simbolizira prijetnju tradiciji i stabilnosti britanskoga carstva koje se našlo u shizofrenoj situaciji: s jedne strane, Ujedinjeno Kraljevstvo teži ka novome, izraženom kroz znanstveni i tehnološki napredak, te pratećim kulturnim fenomenima, poput ideje o ravnopravnosti žena. S druge strane, ta obećavajuća budućnost sa sobom nosi i neizvjesnost koja plaši, jer najavljuje odmak od sigurnosti imperijalnog simboličkog centra moći te patrijarhalne strukture društva. Stokerov je roman u tom smislu ključan tekst viktorijanske ideologije koja prikazom čudovišta, radikalno „drugoga“, zapravo zrcali samu sebe.