Tradicijske zalihe zbirke pjesama Bunjevački blues (2003.) Tomislava Žigmanova
Artikel-Sidebar
Dieses Werk steht unter der Lizenz Creative Commons Namensnennung 4.0 International.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Hauptsächlicher Artikelinhalt
Abstract
Tomislav Žigmanov autor je koji pripada kopnenom, sjevernjačkom i panonskom dijelu književnoga korpusa po mnogim svjetonazorsko-filozofskim, tradicijsko-kulturološkim i jezičnim odrednicama svoga djela. Bunjevački blues je zbirka lirskih pjesama/pisama, koja je doživjela dva izdanja, a ovaj se članak bavi drugim, proširenim izdanjem iz 2003. (Subotica). Zbirka se temelji na bunjevačkim tradicijsko-kulturološkim zalihama kao što su jezična baština, tradicijski život, svjetonazorske i mentalitetne odlike, sraz tradicijskoga i modernoga i sl. Ponajprije su te zalihe implicirane i vidljive u motivsko-tematskom sloju, koji je apsolutno ukorijenjen u bunjevačku ikavicu. Stoga se članak djelomično fokusira na stilsko stigmatiziranje bunjevačkih ikavskih i leksičkih oblika u ritmičkom, melodijskom i značenjskom tkivu pjesničkoga teksta. Osim toga, propituju se tradicijski poticaji u filozofskoj svijesti pjesme i motivsko-tematskoj pjesmovnoj potki, koji joj daju posvema karakteristična obilježja i čine ju reprezentativnim štivom panonističkog književnog kruga. Pokušavaju se detektirati inspirativna i afektivna vrela koja vode tekst u regionalnu obojenost i ustoličuju postupak nijansiranja tradicijskih i mentalitetnih ma. Posebice se ističe i naslovna odrednica, koja se utkiva u pjesničke tekstove kao misaoni lajtmotiv i ugođajni predznak, i tako potiče recipijentov horizont očekivanja, inaugurirajući tekst kao melankoličnu kantilenu i referirajući se na općepoznatu glazbenu tužbalicu.