Pojam lika u naratologiji

Hauptsächlicher Artikelinhalt

Beáta Thomka

Abstract

Promjenjiva interpretacija fiktivnih svjetova ili raznolikost i česta konfuzija kategorija nisu zapreke da nositelja radnje smatramo snopom vrijednosti, kakvoće, ustroja, glasova, osobina, znakova. Lik je mentalna konstrukcija, skladište reprezentacija: otkriva se u tijeku događanja, pa ga se stoga samo u tijeku događaja može razumjeti i interpretirati. Složena je cjelina imaginarnih konstrukcija, čak i u onim poetikama romana koje – polazeći od nemogućnosti integriteta osobe – lik odvajaju od njegove psihičke i društvene odrednice i pokazuju ga kao predstavnika određene životne situacije. Nedostatak logike narativnog razumijevanja u nekim narativnim djelima 20. stoljeća vodi do prepoznavanja načela metafore, a taj proces istovremeno određuje i strategiju interpretacije.
Izvor teorijske orijentacije ovog rada nalazi se u djelovanju i duhovnoj baštini dvaju mislilaca. Procesualna narav poimanja kod Bahtina (pitanja poetike, estetike i etike) i Ricœura (koncepcija narativne poetike i teorija identičnosti) podjednako je naglašena: s jedne strane kao konstituiranje fiktivnih likova, a s druge kao mogućnost za razvoj samorazumijevanja. Uz Ricœurovu studiju Narativni identitet, Bahtinov je ogled Autor i junak (nastao oko 1920.) služio kao inspiracija za kratku interpretaciju dviju značajnih pripovjedaka: Flaubertove Priprosto srce i Mannove Smrt u Veneciji.

Artikel-Details

Zitationsvorschlag
Thomka, B. (2014). Pojam lika u naratologiji. Anafora, 1(1), 1–11. Abgerufen von https://naklada.ffos.hr/casopisi/index.php/anafora/article/view/89