Pojam lika u naratologiji
Article Sidebar
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Absztrakt
Promjenjiva interpretacija fiktivnih svjetova ili raznolikost i česta konfuzija kategorija nisu zapreke da nositelja radnje smatramo snopom vrijednosti, kakvoće, ustroja, glasova, osobina, znakova. Lik je mentalna konstrukcija, skladište reprezentacija: otkriva se u tijeku događanja, pa ga se stoga samo u tijeku događaja može razumjeti i interpretirati. Složena je cjelina imaginarnih konstrukcija, čak i u onim poetikama romana koje – polazeći od nemogućnosti integriteta osobe – lik odvajaju od njegove psihičke i društvene odrednice i pokazuju ga kao predstavnika određene životne situacije. Nedostatak logike narativnog razumijevanja u nekim narativnim djelima 20. stoljeća vodi do prepoznavanja načela metafore, a taj proces istovremeno određuje i strategiju interpretacije.
Izvor teorijske orijentacije ovog rada nalazi se u djelovanju i duhovnoj baštini dvaju mislilaca. Procesualna narav poimanja kod Bahtina (pitanja poetike, estetike i etike) i Ricœura (koncepcija narativne poetike i teorija identičnosti) podjednako je naglašena: s jedne strane kao konstituiranje fiktivnih likova, a s druge kao mogućnost za razvoj samorazumijevanja. Uz Ricœurovu studiju Narativni identitet, Bahtinov je ogled Autor i junak (nastao oko 1920.) služio kao inspiracija za kratku interpretaciju dviju značajnih pripovjedaka: Flaubertove Priprosto srce i Mannove Smrt u Veneciji.