Mogući svjetovi u drami Lud od ljubavi Sama Sheparda i njezinoj filmskoj adaptaciji
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
U ovom se članku usporedno analizira drama Sama Sheparda Lud od ljubavi, objavljena 1983. godine, i njezina filmska adaptacija u režiji Roberta Altmana iz 1985. godine, pri čemu je u žarištu razmatranja koncept mogućih svjetova (iz filozofski orijentiranog područja kognitivne poetike). U raspravi o mogućim svjetovima Marie-Laure Ryan predlaže tipologiju odnosa pristupačnosti (identitet svojstava, identitet inventara, kompatibilnost inventara, kronološka, tjelesna, taksonomska, logička, analitička i lingvistička kompatibilnost) kako bi se utvrdilo kako se iskustvo zbilje našeg stvarnog svijeta odražava u fikcionalnim svjetovima. Ryan također nudi drugu tipologiju, tj. unutarnju strukturu fiktivnog svijeta (svjetovi znanja, svjetovi namjere, svjetovi želja, svjetovi dužnosti, fantastični svjetovi) kako bi pokazala kako različite koncepcije svijeta kod likova definiraju i stvaraju pripovjednu strukturu fikcije. Osnovna je teza ovog rada da promjena medija – u ovom slučaju iz drame u film – rezultira određenim promjenama projekcije mogućih svjetova, budući da verbalnost i vizualnost dovode do nekih razlika u smislu načina percepcije. U radu se također raspravlja o značaju prostorno-vremenskog opsega, koji je ograničen u slučaju drame, žanra često namijenjenog izvedbi, dok je u filmu redatelj u mogućnosti prema potrebi proširiti taj opseg.