„Čovjek-stroj“ i „čovjek duha“ u drami Thomasa Bernharda Der Ignorant und der Wahnsinnige

Sažetak

„Čovjek duha“ Thomasa Bernharda estetska je kategorija na osnovi koje on gradi svoje protagoniste u književnim djelima. Često se radi o tiranima i fanaticima u potrazi za ultimativnom istinom i moći koji u svojim monološkim tiradama kritiziraju svijet i društvo oko sebe, a istodobno nisu ništa bolji od tog istog svijeta i društva; jednako su puni mana. Rad istražuje još jednu vrstu Bernhardovih likova, koji su naizgled sporedni, ali su čvrsto povezani s „ljudima duha“ i u toj su vezi često u podređenom, ovisnom odnosu. Za potrebe ovog rada će ta kategorija biti nazvana ljudi-strojevi. U drami Der Ignorant und der Wahnsinnige Thomasa Bernharda, kao „čovjek duha“ pojavljuje se Doktor, dok se kao čovjek-stroj pojavljuje Operna pjevačica (ona je i doslovno i figurativno opisana kao stroj, „Koloraturmaschine“). Iako po karakteristikama suprotni, ti su likovi u međusobno ovisnom odnosu i dva su lica onoga što Gilles Deleuze i Felix Guattari nazivaju „žudećim strojevima“ u djelu Anti-Edip. Kapitalizam i shizofrenija 1 i Tisuću platoa: kapitalizam i shizofrenija 2. Kao dijelovi iste mašinerije i sustava povezanih i međusobno ovisnih strojeva, svaki od njih na svoj način pokušava ostvariti ono što Deleuze i Guattari nazivaju „tijelo bez organa“ kao kategoriju slobode od sustava i međusobne ovisnosti: Bernhardov intelektualac Doktor tako doslovno tijekom cijele drame drži predavanje o tome kako secirati ljudsko tijelo i kako ukloniti organe jedan po jedan, dok se Operna pjevačica pokušava izbaviti od stroja kojemu služi – kulturne industrije. Dostizanje kategorije „tijela bez organa“ za njih znači slobodu od sustava strojeva i mogućnost povratka u ljudskost.