(Psiho)patološki fenomeni u Ekstazama Mele Hartwig
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
U fokusu rada nalaze se (psiho)patološki fenomeni koji povezuju ženske junakinje iz četiriju djela austrijske književnice Mele Hartwig. Poveznicu među glavnim junakinjama tvori njihov položaj spram društvenih vrijednosti, mjerila i očekivanja, odnosno njihova izopćenost. U novelama Zločin, Zapisi jedne ružne žene i Fantastični paragraf junakinje su primorane nositi se s različitim paradigmama mizogine austrijske kulture početkom 20. stoljeća. U noveli Vještica, smještenoj u 17. stoljeće, društvena konstelacija ponešto je drukčija, pa se junakinja suočava s modificiranim konceptima moći. Hartwig preispituje različite (psiho)patološke fenomene kod svojih ženskih likova i razotkriva (izvan)institucionalne mehanizme koji uspostavljaju ili brišu granicu između normalnog/prihvatljivog i bolesnog/neprihvatljivog ponašanja. Njezine junakinje na ugnjetavanje reagiraju pokušajem samoubojstva, promiskuitetnim ponašanjem, deluzijama, povlačenjem u paralelni svijet mašte, konstruiranjem natprirodnih doživljaja, pa čak i ubojstvom. Psihopatološki fenomeni koji postaju sastavni dio njihova identiteta i prate njihovo tjelesno i duševno izražavanje, projiciraju očajnički poziv u pomoć. Njihova borba završava porazom jer se kao samotne jedinke ne mogu oduprijeti snazi utjelovljenoj u institucionalnim autoritetima. Autorica u svojim tekstovima pokazuje tjeskobnu, depresivnu, pa i psihotičnu stvarnost žene; šokantne i/ili bizarne situacije koje literarizira čitateljima omogućuju rekonstrukciju atmosfere doba koje je, paradoksalno, u pisanim izvorima i kolektivnom sjećanju poznato kao zlatne dvadesete.