Nije ograničeno ni definirano, već konstruirano i internalizirano: Istraživanje objektivizacije, institucionalizacije i legitimizacije u „Balonu“ i „Kupio sam mali grad“ Donalda Barthelmea
Article Sidebar
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Sažetak
Kratku prozu Donalda Barthelmea obilježava poletna koncentracija na svakodnevni život, konstrukcija značenja i pluralnost stvarnosti uz razigran, metafikcijski i fragmentarni stil. Iako plodno tlo za istraživanje sociopolitičkih pitanja, osobito u Americi sredinom i krajem 20. stoljeća, pregled radova o Barthelmeovim djelima naglašava prazninu u primjeni moguće relevantnih socioloških i političkih teorija na Barthelmeove kratke priče. U skladu s tim, Društvena konstrukcija stvarnosti (1966) Petera L. Bergera i Thomasa Luckmanna mogla bi biti podudarna teorija s Barthelmeovim sociološkim interesima u njegovoj kratkoj prozi. U svojoj raspravi Berger i Luckmann vide stvarnost kao neku vrstu „kolektivne fikcije“ koja je konstruirana procesima institucionalizacije, socijalizacije i svakodnevne društvene interakcije, posebice kroz jezik. U ovom članku čitamo „Balon” i „Kupio sam mali grad”, koji su odabrani tematski, u svjetlu „društva kao objektivne stvarnosti“ kroz koncepte objektivacije, institucionalizacije i legitimizacije. Povezujući književnost i sociologiju, cilj nam je točno odrediti kako priče promatraju, razotkrivaju i potencijalno kritiziraju konstrukciju značenja i stvarno funkcioniranje procesa u društvenoj konstrukciji stvarnosti.