Dihotomija Arthura Koestlera – Jogi i komesar – u književnoj refleksiji Danila Kiša

Sažetak

U esejima i intervjuima Danila Kiša pisanima nakon 1987., zamjetne su sve češće reference na rad Arthura Koestlera. Kiš u svojim promišljanjima ne samo da evocira toga pouzdanog svjedoka 20. stoljeća nego upisuje Koestlerovu dihotomiju, kontrast jogija i komesara, u vlastite romane i kratke priče. U eseju iz 1942., Koestler međusobno suočava dva nepomirljiva pristupa društvu: jogija, svjesnoga postojanja i usmjerenoga na odnos s njime, i komesara, usredotočenoga na društveno djelovanje i mijenjanje svijeta. Koestler svoje intelektualno putovanje od položaja komesara do položaja jogija razlaže u dvotomnoj autobiografiji (Strijela u plavom i Nevidljivo pismo). Tijekom boravka u seviljskom zatvoru, iskusio je „oceanski osjećaj“ povezan sa stanjem jogija. Kiš je „metafizičko iskustvo“ smatrao neizostavnim dijelom književnoga rada. Međutim, ta su dvojica pisaca iskustvo bivanja tumačila na sasvim različite načine. Koestler svojem „oceanskom osjećaju“ pridaje znanstveno-filozofsko objašnjenje, dok Kišev stav rasvjetljava studija Paula Ricoeura Hermeneutika Otkrivenja. Ovaj rad tvrdi da Kiš zastupa Ricoeurov stav kako književno djelo pruža elementarno iskustvo pripadanja u svijetu, ali i poetski diskurs zadužuje svjedočenjem užasima povijesti 20. stoljeća.