Gnostički autor Harolda Blooma
Article Sidebar
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Absztrakt
Članak isprva kontekstualizira pojavu tzv. authorship studies koje su nastale kao svojevrsna reakcija na poststrukturalističko (R. Barthes i M. Foucault) redefiniranje autorstva. U taj se kontekst zatim pozicionira Harold Bloom. On je, naime, iz uvjerenja da su poststrukturalističke antihumanističke tendencije pokrenule degenerativne procese, pa u konačnici i rastakanje književnosti u prvi plan svoje književne teorije postavio kanon i autora. Dok se o prvome znatno pisalo, drugo – pitanje autorstva – u studijama o Bloomu uglavnom je zanemareno. Stoga se u članku pozornost pridaje ponajprije Bloomovu tumačenju autora. Nastoji se pokazati da njegovo shvaćanje autorstva (kao, uostalom, i kanona) proizlazi iz gnostičke tradicije (Valentin i Lurija). Autor je za Blooma, zaključuje se, ponajprije genij – onaj koji stvara potaknut „iskrom“, pneumom, božanstvom u dnu vlastita uma, što je zapravo također stanoviti antihumanizam.