Pitanje rodnog (dis)pariteta u prijevodima francuskih i frankofonskih autora u Hrvatskoj od 1991. do 2020.
Article Sidebar
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.
Anafora provides open access to all its content to support greater global exchange of knowledge. Articles are distributed under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License, which permits unrestricted use, distribution, and reproduction of the full texts of the journal’s articles and allows readers to use them for any other lawful purpose, without the author’s and the publisher’s permission, provided that the original work is properly cited.
Copyright for articles published in this journal is retained by the authors, with first publication rights granted to the journal (this applies to both the print and electronic issues). By virtue of their appearance in this open access journal, articles are free to use, with proper attribution.
Main Article Content
Absztrakt
U radu se analizira zastupljenost autorica francuskog jezičnog izričaja u hrvatskim prijevodima objavljenim u formatu knjige između 1991. i 2020. godine. Kvantitativna analiza provodi se na temelju relacijske baze podataka bibliografskih jedinica izrađene u sklopu institucionalnog projekta Sveučilišta u Zadru Sociološki i traduktološki aspekti recepcije francuske i frankofonskih književnosti u Hrvatskoj nakon 1991. godine (IP.01.2021.15). Polazeći od činjenice da je književno prevođenje kulturna i komunikativna, dakle jezična i društvena, povijesna, ali i politička praksa (Toury, 249), te teorijski se oslanjajući na traduktologiju, književnu teoriju, sociologiju (prevođenja, književnosti, roda) i feminističke teorije, cilj mi je odgovoriti na sljedeća istraživačka pitanja: koji je omjer zastupljenosti autorica i autora francuske i frankofonskih književnosti u prijevodima koji su u spomenutom tridesetogodišnjem periodu objavljeni u Hrvatskoj (ukupno i po desetljećima), je li se taj omjer promijenio u odnosu na prethodno istraživano razdoblje od 1945. do 1985. (Dragojević i Cacan), te kako taj omjer korespondira: a) sa situacijom zastupljenosti i vidljivosti francuskih i frankofonskih autorica u Francuskoj, gdje je izvorno objavljena glavnina prevedenih djela, b) sa situacijom francuskih i frankofonskih autorica prevedenih u SAD-u (dakle, posve različitom tržištu knjige) između 1990. i 2003. (Sapiro), te c) sa situacijom talijanskih autorica prevedenih u Hrvatskoj između 1991. i 2020. (Mikšić i Huber) jer talijanska je književnost još jedna romanska književnost koja u hrvatskom književnom polju već stoljećima zauzima važno mjesto. Iz dobivenih podataka i analiza zaključno ću formulirati odgovore na pitanja jesu li francuske i frankofonske autorice dovoljno prepoznate i priznate u hrvatskoj kulturi kao predstavnice jedne od dominantnih svjetskih književnosti te postoji li u hrvatskom književnom polju pozitivan egalitarizacijski trend koji se opaža u svjetskom književnom polju.