Krešimir BAGIĆ, Rječnik stilskih figura

Abstract

Rječnik stilskih figura, autorsko djelo Krešimira Bagića, uglednoga znanstvenika i pjesnika, profesora stilistike na zagrebačkom Odsjeku za kroatistiku, za hrvatsku znanost o književnosti, kao i za filologiju u cijelosti, zna-čajan je događaj usporediv s kapitalnim djelom hrvatske kasnodevetnaestostoljetne filologije Luke Zime: Figure u našem narodnom pjesničtvu s njihovom teorijom, 1880. (ponovljeno izdanje 1988.). U vremenu neskonom retorici, vrijedne su prinose u inventarizaciji i klasifikaciji figura u međurazdoblju ostvarili Zdenko Škreb (Uvod u književnost, 1983.) koji figure opisuje kao mikrostrukture stila, Dubravko Škiljan (Dijalog s antikom, 1992.) koji antičko retoričko pojmovlje vraća u krilo poststrukturalističke lingvistike i Ivo Škarić (U potrazi za izgubljenim govorom, 1982., Temeljci suvremenoga govorništva, 2000.), koji je dugo bio jedini zagovornik cjelovite ob-nove retorike kao znanosti i praktične vještine u hrvatskim okvirima. Ne treba zaboraviti ni dvosveščani Enciklopedijski rječnik lingvističkog nazivlja (1969.) Rikarda Simeona u kojem su popisani i definirani gotovo svi tropi i figure iz antičkoga retoričkoga pojmovnika, recepcijski plodotvorne lingvo-stilističke prinose Krunoslava Pranjića i Ive Pranjkovića, poseban prinos teoriji metafore Ante Stamaća i znanstvene priloge iz zbornika Tropi i figure (Dunja Fališevac i Živa Benčić, ur., 1995.) kojima se teorija figura (metafora, oksimoron, antonomazija, alegorija, ironija, hiperbola, glasovne figure i igre riječima, figure opisa, narativne figure, figure u epu) vraća u žarište hrvatske književnoteorijske misli.